Mislio sam da razumijem skladišta. Onda sam počeo razvijati WMS.

Sve je počelo puno prije prve linije koda

Prvi susret sa skladištima i WMS-om nisam imao kao developer, nego kroz obiteljski posao svojih roditelja.

Godinama sam gledao koliko vremena troše tražeći rješenje koje bi im olakšalo svakodnevni rad. Jedan sustav bio je preskup. Drugi nije imao funkcionalnosti koje su trebali. Treći je bio previše kompleksan za stvarne potrebe skladišta. U jednom trenutku pomislio sam da bih mogao napraviti nešto bolje i vjerovao sam da imam veliku prednost.

S jedne strane imao sam tehničko znanje, a s druge strane imao sam iskustvo stvarnog poslovanja koje sam godinama promatrao iz prve ruke. Mislio sam da će razvoj WMS-a biti izazovan, ali ne baš TOLIKO izazovan.

U glavi sam imao jedno skladište

Kada krećete razvijati WMS, vrlo lako upadnete u zamku da razmišljate o skladištu koje poznajete. Ja sam imao upravo takvu sliku. Jedno skladište, jedan način rada, jedan skup procesa. 

Onda su krenuli razgovori s klijentima i vrlo brzo sam shvatio da ne postoje dva ista skladišta.

Ista industrija, potpuno drugačiji svijet

Neka skladišta prate rokove trajanja. Druga serijske brojeve. Treća upravljaju robom različitih vlasnika. Četvrta imaju specifične procese vezane uz carinu, transport ili proizvodnju.

Često nisu različita samo skladišta, nego su različiti i pojedini sektori unutar istog skladišta. Ono što funkcionira na prijemu robe ne funkcionira nužno na otpremi. Ono što odgovara prehrambenoj industriji nema smisla u farmaciji. 

I upravo tu počinje pravi izazov razvoja WMS-a jer ne razvijate samo softver, nego morate razumjeti i način na koji ljudi rade.

Najveće iznenađenje za mene nisu bile tehnološke razlike. Bili su to ljudi.

Gotovo svako skladište koje sam upoznao imalo je jednu ili nekoliko osoba koje "znaju sve". Znaju gdje je roba, znaju kako se nešto radi, znaju zašto je neki proces postavljen baš tako. I to je zapravo prekrasno, ali istovremeno - upravo tu nastaje najveći rizik.

Znanje koje postoji samo u nečijoj glavi nije proces, nego ovisnost, zato vjerujem da najbolje tvrtke nisu one koje imaju najviše ljudi koji sve znaju.

Najbolje tvrtke su one koje su svoje znanje uspjele trajno pohraniti. I ne, ne mislim trajno pohranjeno u glavi Stjepana koji radi u skladištu od 1998. godine. Mislim na procese, dokumentaciju i sustave koji omogućuju da se znanje prenosi godinama, pa čak i generacijama zaposlenika.

Najvrjednije lekcije dolaze iz razgovora

Danas mogu reći da gotovo ne postoji sastanak na kojem ne naučimo nešto novo. Ponekad je to vezano uz skladišne procese, ponekad uz logistiku, a ponekad uz sljedivost robe, mobilne terminale, organizaciju prostora ili zahtjeve pojedine industrije.

Svako skladište ima svoje specifičnosti i svaka tvrtka ima svoju priču. Upravo zato svaki razgovor postaje vrijedan bez obzira hoće li na kraju rezultirati suradnjom.

Zato je razvoj WMS-a toliko zanimljiv

Kada sam krenuo razvijati WMS, mislio sam da razvijam softver za skladišta. Danas na to gledam potpuno drugačije.

Razvoj WMS-a zapravo je spoj logistike, poslovnih procesa, tehnologije i ljudi, a što dublje ulazite u taj svijet, to više shvaćate koliko je kompleksan. Problematika razvoja WMS-a puno je šira od programiranja, barkodova ili baza podataka.

Ali bih rekao bih da počinje upravo ovdje - u skladištu, među ljudima, uprocesima koji su se godinama gradili i mijenjali. Tek kada ih uspijete razumjeti, možete početi razvijati dobar WMS.