Komisioniranje u skladištu: zašto najkraća ruta nije uvijek najbrža

Komisioniranje u skladištu čini najveći dio vremena koje narudžba provede između police i otpreme, zato je logično da većina sustava optimizira istu stvar - broj prijeđenih metara. Ako skladištar mora prikupiti 15 artikala, sustav traži najkraću rutu i smatra posao obavljenim.

Ali je li najkraća ruta komisioniranja uvijek i najbrža? Ne nužno.

Skladište nije prazan tlocrt. U njemu se istovremeno kreću ljudi, viličari i roba, a ta kretanja nisu ravnomjerno raspoređena. Ruta od 180 metara koja vodi kroz najprometniji prolaz može trajati dulje od rute od 230 metara kroz mirni dio skladišta.

U ovom tekstu pokazujemo odakle dolazi ta razlika i kako je vidjeti prije nego što postane problem.

Dvije rute, isti nalog

Zamislimo dvije moguće rute za isti nalog:

Ruta	Udaljenost	Stvarno vrijeme
A	180 m	9 min
B	230 m	7 min

Ako optimiziramo samo prijeđenu udaljenost, izbor je očit - Ruta A je 50 metara kraća.

Ali Ruta A vodi kroz prolaz u kojem se nalaze najfrekventniji artikli. U tom istom trenutku kroz njega prolazi još pet skladištara. Tih 180 metara odjednom uključuje čekanje, zaobilaženje i stajanje.

Rezultat: optimizirali smo udaljenost, ali nismo optimizirali vrijeme. A kupca zanima vrijeme.

Gdje komisioniranje u skladištu gubi vrijeme

Udaljenost koju skladištar mora prijeći važna je za brzinu komisioniranja, ali nije jedina stvar koja utječe na vrijeme potrebno za prikupljanje robe.

U svakodnevnom radu postoje i druge situacije koje mogu usporiti cijeli proces:

• Čekanje na lokaciju - drugi skladištar upravo uzima robu s iste police.

• Mimoilaženje - u uskom prolazu dvoje ljudi s kolicima ne može proći istovremeno.

• Blokirani prolazi - viličar nadopunjava zalihe upravo ondje gdje se komisionira.

• Zaustavljanja i zaobilaženja - planirana ruta pretpostavlja slobodan prolaz, ali u praksi često nije tako.

  
  

Zbog toga najkraća ruta ne mora uvijek biti i najbrža. Na papiru možemo izračunati koliko metara skladištar mora prijeći, ali tek u stvarnom radu vidimo koliko mu je minuta za to potrebno.

Zamka klasičnog slottinga

Isti problem pojavljuje se i korak ranije, kod odluke gdje smjestiti robu.

Klasična logika kaže: najprodavanije artikle stavimo što bliže zoni pakiranja ili otpreme. To ima smisla, jer se najčešće uzimani artikli nalaze na najkraćem putu.

Ali ako 30 najfrekventnijih artikala koncentriramo na nekoliko susjednih regala, smanjili smo udaljenost i istovremeno napravili prometnu gužvu. Svi skladištari sada idu u isti prolaz, u isto vrijeme.

Ovo je glavni razlog zašto moramo misliti na dvije stvari: 

1. Gdje smjestiti artikl?

2. Što će se dogoditi s ostatkom operacije ako ga smjestimo upravo tamo?

   
   

Problem koji treba vidjeti

Zagušenje je teško objasniti tablicom. Puno ga je lakše vidjeti.

Upravo zato u DimensionMS-u eksperimentiramo s 3D prikazom skladišta. Cilj nije vizualno lijep model, nego povezivanje operativnih podataka sa stvarnim fizičkim rasporedom.

Na jednom prikazu želimo vidjeti:

• gdje je koncentrirana picking aktivnost

• koji se prolazi najčešće koriste

• gdje se nalaze najfrekventniji artikli

• gdje se replenishment preklapa s pickingom

• što se događa ako promijenimo slotting strategiju

3D prikaz skladišta u DimensionMS-u: svaki regal, razina i paleta na svojoj stvarnoj poziciji, s ulazom i putem viličara.

Temelj za toplinsku kartu već postoji. 2D prikaz sektora danas boja svaku lokaciju prema popunjenosti: slobodno, djelomično popunjeno, popunjeno ili ocarinjeno.

Opis: 2D raspored sektora: svaka ćelija je lokacija, boja pokazuje njezino stanje.

Isti princip možemo primijeniti na frekvenciju pickinga umjesto popunjenosti. Tada boja više ne pokazuje što je na lokaciji, nego koliko se često ide do nje.

Kad lokacije obojimo prema aktivnosti, dobijemo toplinsku kartu skladišta. Na njoj je odmah jasno ono što tablica skriva - najkraći put prolazi kroz crveno područje.

Opis: Toplinska karta skladišta - dvije rute za isti nalog

Ruta A je kraća, ali vodi kroz prolaz C, gdje je picking aktivnost najveća. Ruta B zaobilazi gužvu kroz prolaz D i stiže dvije minute ranije.

Od vizualizacije do digitalnog blizanca

Danas 3D prikaz pokazuje strukturu: skladište, sektore, regale, lokacije i robu. Sljedeći sloj su podaci o tome što se u toj strukturi događa: frekvencija pickinga, kretanje, zagušenje, replenishment, stanje zaliha i iznimke.

Kad se ti slojevi spoje, 3D prikaz prestaje biti samo vizualizacija i postaje digitalni blizanac skladišta.

Tada sustav može postavljati korisnija pitanja. Primjerice, vidi da se deset vrlo frekventnih artikala nalazi u istom području i simulira: što ako tri od njih premjestimo na druge lokacije? 

Ne mjeri samo promjenu ukupne prijeđene udaljenosti, nego i kako se raspodjela aktivnosti mijenja kroz cijelo skladište.

Razvojni put izgleda ovako:

1. 3D vizualizacija

2. Analiza aktivnosti

3. Optimizacija slottinga

4. Slotting koji uzima u obzir zagušenje

5. Simulacija skladišta

   
   

Pravo pitanje

Pitanje „kako smanjiti broj prijeđenih metara?” dobro je za početak.

Bolje pitanje glasi: „kako smanjiti ukupno vrijeme potrebno da narudžba prođe kroz skladište?”

Najkraća ruta na papiru nije uvijek najbrža ruta u stvarnosti. Ponekad dodatnih 50 metara znači brže skladište.

Kako vi balansirate između udaljenosti i zagušenja u svom skladištu? Javite nam se, rado ćemo usporediti iskustva.